Problematika otpada u moru na području Jadrana u prošlosti je uglavnom bila obrađena u povremenim analizama otpada na plažama i plutajućeg otpada, međutim nedostaju sustavne studije i programi monitoringa, kao i prikupljanje podataka o otpadu u moru. Tijekom 2017. godine je proveden prvi monitoring plutajućeg otpada, kao i onog nataloženog na morskom dnu.

Korištena metodologija vizualnog monitoriranja plutajućeg makro-otpada na površini mora slijedila je onu razvijenu i korištenu u okviru projekta DeFishGear - “Methodology for Monitoring Marine Litter on the Sea Surface - Visual observation (> 2.5 cm)” koja je pripremljena na temelju EU MSFD TG10 “Guidance on Monitoring of Marine Litter in European Seas (2013)”, te NOOA “Marine Debris Monitoring and Assessment: Recommendations for Monitoring Debris Trends in the Marine Environment (2013), uzevši u obzir draft “UNEP/MAP MEDPOL Monitoring Guidance Document on Ecological Objective 10: Marine Litter (2014)”.

Za potrebe monitoringa plutajućeg otpada na površini mora, provedena su istraživanja u skladu za zadanom metodologijom na tri lokacije (Hvarski kanal, Mljet, Dugi otok). Promatranja su obavljala dva promatrača sa malog plovila. Plutajući je otpad određen na temelju pripadnosti/tipa materijala i njegove veličine koja je prema metodologiji uključuje 6 klasa; 2,5-5 cm; 5-10 cm; 10-20 cm; 20-30 cm; 30-50 cm; > 50 cm. 

Ukupno je identificirano 45 komada plutajućeg otpada, predmeti 2,5-10 cm (Hvarski kanal – 5 komada, Mljet – 18 komada i Dugi otok – 22 komada). Plastika je ukupno najzastupljenija kategorija plutajućeg otpada sa 88,88% na svim pojedinačnim postajama (Hvarski kanal – 100%, Mljet – 88,88% i Dugi otok –  86,36%), nakon čega slijedi tekstil sa 6,66%, te papir sa 4,44% ukupnog udjela na svim postajama. Najzastupljenija kategorija su komadići stiropora (G82) sa 42,22%, nakon čega slijede plastične folije (G5) sa 22,22% i komadići plastike (G79) sa 11,11%. 

Prosječna gustoća plutajućeg otpada za lokaciju Hvarski kanal iznosi 130,208 N/km2,  Mljet 483,870 N/km2, te za Dugi otok 691,823 N/km2.

Korištena metodologija monitoriranja makro-otpada na morskom dnu slijedila je onu razvijenu i korištenu u okviru projekta DeFishGear - “Methodology for Monitoring Marine Litter on the Seafloor (continental shelf) – bottom trawl surveys” koja je pripremljena na temelju EU MSFD TG10 “Guidance on Monitoring of Marine Litter in European Seas (2013)”, te NOOA “Marine Debris Monitoring and Assessment: Recommendations for Monitoring Debris Trends in the Marine Environment (2013) i  “MEDITS International bottom trawl survey in the Mediterranean, Instructional Manual” (MEDITS Working Group, 2013), uzevši u obzir draft “UNEP/MAP MEDPOL Monitoring Guidance Document on Ecological Objective 10: Marine Litter (UNEP/MAP MEDPOL, 2014)”. Svi predmeti vidljivi okom su prikupljeni iz mreže i uneseni u bazu podataka.

Monitoring otpada nataloženog na morskom dnu je proveden na ukupno 3 lokacije (sjeverni, srednji i južni Jadran), prikupljanjem otpada iz koćarskih lovina. Otpad je bio prisutan na svim postajama i u svim ulovima mreže koćarice, ali malobrojan. Na istraživanim transektima je ukupno pronađeno i određeno 10 predmeta, i to 4 na sjevernom i na srednjem, te 2 na južnom Jadranu. Ukupna težina tako prikupljenog otpada je iznosila oko 7 kg (sjeverni Jadran – 2,75 kg, srednji Jadran – 4 kg i južni Jadran – 0,25%). Umjetni polimerni materijali (plastika) je ukupno najzastupljenija kategorija otpada sa 90% (sjeverni Jadran – 70%, srednji Jadran – 100% i južni Jadran – 100%), nakon čega slijedi metal sa 10% ukupnog udjela na svim postajama. Najzastupljenija kategorija su boce >0,5 l (G8) sa 30%, dok su ostale kategorije bile ravnomjerno prisutne sa jednim predmetom (vrećica – G3, celofan – G5, boce <0,5 l – G7, industrijske rukavice – G41, ribarski monifilament parangal – G59, plastični građevinski materijal – G89). 

Količina otpada na morskom dnu je za lokaciju sjeverni Jadran iznosi 6,66 N/km2,  srednji Jadran 50 N/km2, te za južni Jadran 42,55 N/km2.

Otpad naplavljen na obali jedan je od najočitijih znakova onečišćenja morskog okoliša. Glavni izvori onečišćenja s kopna su turizam, ilegalno odlaganje otpada, unosi rijekama, kanalizacija, donosi strujama i vjetrovima. Glavni izvori s mora su otpad s brodova, ribarske aktivnosti. Analiziranje otpada naplavljenog na obali primarni je alat za praćenje kvantificiranja opterećenja otpadom u morskom okolišu. Količina i koncentracije otpada na obali pod izravnim su utjecajem morskih struja i prevladavajućih vjetrova. Njegovi trendovi/pokazatelji se mogu koristiti za praćenje učinkovitosti mjera upravljanja ili ublažavanja, utvrđivanje izvora i aktivnosti koje dovode do zagađenja i određivanje prijetnji morskih ekosustava. Iz tog razloga predložena je količina otpada na obali kao glavni pokazatelj onečišćenja mora (10.1.1) karakteriziran kao "trendovi u količinama otpada koje dospijevaju sa kopna i/ili se nakupljaju na obalama, uključujući analizu njezinog sastava, prostornu raspodjelu i, gdje je to moguće, izvora.
Plutajući otpad ima važnu ulogu u ciklusu otpada u moru jer predstavlja njegovu mobilnu frakciju i vezu između njegovih različitih odjeljaka u okolišu. Predmeti koji se pronalaze kao plutajući otpad su u rangu od velikih od brodskih ili kontejnerskih predmeta, ribolovnih mreža, boca, plastičnih vrećica, preko malih potrošačkih predmeta, do komadića i dijelova predmeta i čestica mikroplastike. Procjenjuje se da je gotovo 90% plutajućeg otpada polimerne prirode antropogenog porijekla. Postoji širok spektar mogućih šteta uzrokovanih plutajućim otpadom. Gutanje otpada i zaplitanje u njega jedan je od utjecaja na morske organizme kao što su morske ptice, ribe, kornjače i morski sisavci. Plutajući otpad također ima potencijal za širenje stranih (invazivnih) vrsta. Putevi za uvođenje takvog otpada su različiti budući da ovakav otpad u moru može potjecati od unosa rijekama, odlaganja otpada na obali, otpuhivanja vjetrovima sa ilegalnih odlagališta otpada na obali ili s mora kao što je otpad s brodova.
S vremenom plutajući otpad obrasta različitim morskim organizmima, postaje teži te lagano tone ka dnu. Količine i raspodjela otpada na morskom dnu pokazuju znatnu prostornu varijabilnost. Na zemljopisnu raspodjelu otpada na morskom dnu snažno utječe hidrodinamika, geomorfologija i ljudski čimbenici. Zahvaljujući morskim strujama, otpad se akumulira na određenim lokacijama morskog dna, štoviše postoje značajne koncentracije duž obalnih i posebnih zemljopisnih područja.
Pod utjecajem abiotičkih faktora s vremenom se polimerni materijali raspadaju na sitne fragmente. Veličinska frakcija ovih fragmenata ispod 5 mm veličine naziva se mikroplastika. Mikroplastika pluta na površini mora i s vremenom se može taložiti u sedimentima na obali.
Otpad iz mora može na različite načine utjecati na morske organizme. Gutanje otpada i zaplitanje u njega jedan je od takvih utjecaja na organizme kao ribe, kornjače, ptice i morski sisavci. Morski organizmi mogu progutati otpad zbog zamjene za prirodni plijen ili slučajno tijekom hranjenja i normalnog ponašanja. Ozbiljni učinci progutanog otpada mogu biti blokada probavnog trakta i unutarnje ozljede oštrim predmetima što može biti uzrok smrtnosti. Ostali štetni učinci su brojni i uključuju blokiranje proizvodnje želučanih enzima, smanjenje hranjenja, razrjeđivanje hranjivih tvari, smanjene stope rasta, apsorpcija toksina i dr.

Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17, 14/19, 98/19),
Zakon o zaštiti okoliša (NN, 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18),
Uredba o izradi i provedbi dokumenata Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem (NN 112/14, 39/17, 112/18),
Regionalni plan o upravljanju morskim otpadom na Mediteranu (u okviru članka 15. LBS Protokola);
Okvirna direktiva o morskoj strategiji (Direktiva 2008/56/EZ);
Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, NN, 107/03, 144/12
Odluka o donošenju akcijskog programna strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem: Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora (Narodne novine, 153/14).