Otpad naplavljen na obali jedan je od najočitijih znakova onečišćenja morskog okoliša. Glavni izvori onečišćenja s kopna su turizam, ilegalno odlaganje otpada, unosi rijekama, kanalizacija, donosi strujama i vjetrovima. Glavni izvori s mora su otpad s brodova, ribarske aktivnosti. Analiziranje otpada naplavljenog na obali primarni je alat za praćenje kvantificiranja opterećenja otpadom u morskom okolišu. Količina i koncentracije otpada na obali pod izravnim su utjecajem morskih struja i prevladavajućih vjetrova. Njegovi trendovi/pokazatelji se mogu koristiti za praćenje učinkovitosti mjera upravljanja ili ublažavanja, utvrđivanje izvora i aktivnosti koje dovode do zagađenja i određivanje prijetnji morskih ekosustava. Iz tog razloga predložena je količina otpada na obali kao glavni pokazatelj onečišćenja mora (10.1.1) karakteriziran kao "trendovi u količinama otpada koje dospijevaju sa kopna i/ili se nakupljaju na obalama, uključujući analizu njezinog sastava, prostornu raspodjelu i, gdje je to moguće, izvora.
Plutajući otpad ima važnu ulogu u ciklusu otpada u moru jer predstavlja njegovu mobilnu frakciju i vezu između njegovih različitih odjeljaka u okolišu. Predmeti koji se pronalaze kao plutajući otpad su u rangu od velikih od brodskih ili kontejnerskih predmeta, ribolovnih mreža, boca, plastičnih vrećica, preko malih potrošačkih predmeta, do komadića i dijelova predmeta i čestica mikroplastike. Procjenjuje se da je gotovo 90% plutajućeg otpada polimerne prirode antropogenog porijekla. Postoji širok spektar mogućih šteta uzrokovanih plutajućim otpadom. Gutanje otpada i zaplitanje u njega jedan je od utjecaja na morske organizme kao što su morske ptice, ribe, kornjače i morski sisavci. Plutajući otpad također ima potencijal za širenje stranih (invazivnih) vrsta. Putevi za uvođenje takvog otpada su različiti budući da ovakav otpad u moru može potjecati od unosa rijekama, odlaganja otpada na obali, otpuhivanja vjetrovima sa ilegalnih odlagališta otpada na obali ili s mora kao što je otpad s brodova.
S vremenom plutajući otpad obrasta različitim morskim organizmima, postaje teži te lagano tone ka dnu. Količine i raspodjela otpada na morskom dnu pokazuju znatnu prostornu varijabilnost. Na zemljopisnu raspodjelu otpada na morskom dnu snažno utječe hidrodinamika, geomorfologija i ljudski čimbenici. Zahvaljujući morskim strujama, otpad se akumulira na određenim lokacijama morskog dna, štoviše postoje značajne koncentracije duž obalnih i posebnih zemljopisnih područja.
Pod utjecajem abiotičkih faktora s vremenom se polimerni materijali raspadaju na sitne fragmente. Veličinska frakcija ovih fragmenata ispod 5 mm veličine naziva se mikroplastika. Mikroplastika pluta na površini mora i s vremenom se može taložiti u sedimentima na obali.
Otpad iz mora može na različite načine utjecati na morske organizme. Gutanje otpada i zaplitanje u njega jedan je od takvih utjecaja na organizme kao ribe, kornjače, ptice i morski sisavci. Morski organizmi mogu progutati otpad zbog zamjene za prirodni plijen ili slučajno tijekom hranjenja i normalnog ponašanja. Ozbiljni učinci progutanog otpada mogu biti blokada probavnog trakta i unutarnje ozljede oštrim predmetima što može biti uzrok smrtnosti. Ostali štetni učinci su brojni i uključuju blokiranje proizvodnje želučanih enzima, smanjenje hranjenja, razrjeđivanje hranjivih tvari, smanjene stope rasta, apsorpcija toksina i dr.