Deskriptor 6.  Cjelovitost morskog dna

Definicija deskriptora:

Prema izvještaju Radne skupine 6 ODMS, Deskriptor 6, Cjelovitost morskog dna, je odreðen opisivanjem dvaju termina: “morsko dno” i “cjelovitost”. “Morsko dno” se objašnjava ukljuèivanjem i fizikalnih i kemijskih parametara morskog dna - batimetrijom, topografijom, tipom supstrata, kolièinom kisika itd.; i biotièkim sastavom bentoskih zajednica.

Pojam “cjelovitost” obuhvaæa prostornu povezanost, što znaèi da staništa nisu neprirodno fragmentirana, te oznaèava da prirodni procesi u ekosustav funkcioniraju na karakteristiène naèine. Podruèja visoke cjelovitosti po oba standarda su otporna na perturbacije, te ljudske aktivnosti mogu prouzroèiti neki stupanj perturbacija bez šire i trajnije štete na ekosustavima.

Definicija DSO:

Cjelovitost morskog dna na razini je koja osigurava da su struktura i funkcije ekosustava zaštiæene kao i da bentoski ekosustavi nisu posebno zahvaæeni štetnim uèincima.

Prema Odluci EU komisije o kriterijima i metodološkim standardima za postizanje dobrog stanja morskog okoliša ovaj deskriptor se definira kroz sljedeæe kriterije.

Kriteriji:

D6C1 - Primarni: Površina i rasprostranjenost fizièkog gubitka (trajna promjena) prirodnog morskog dna.

D6C2 - Primarni: Prostorni opseg i rasprostranjenost pritisaka na morsko dno u obliku fizièkih smetnji.

D6C3 - Primarni: Površina svakog tipa staništa u kojem je zbog štetnog utjecaja fizièkih smetnji došlo do promjene biotièke i abiotièke strukture i funkcija (npr. promjene sastava i relativne brojnosti vrsta, odsustvo iznimno osjetljivih vrsta ili vrsta koje imaju kljuènu funkciju, promjene strukture vrsta prema velièini).

D6C4 - Primarni: Površina gubitka tipa staništa koji je rezultat antropogenih pritisaka ne prelazi odreðeni udio prirodne površine tipa staništa u podruèju procjene.

D6C5 - Primarni: Opseg štetnih uèinaka antropogenih pritisaka na stanje tipa staništa, ukljuèujuæi mijenjanje njegove biotièke i abiotièke strukture i njegovih funkcija (npr. tipièni sastav vrsta i njihova relativna brojnost, odsustvo posebno osjetljivih vrsta ili vrsta koje imaju kljuènu funkciju, struktura vrste prema velièini), ne prelazi odreðeni udio prirodnog opsega tipa staništa u podruèju procjene.